| Natuknica | Status natuknice | Vrsta riječi | Kategorija | Različitih dubletnih izraza |
|---|---|---|---|---|
| svijet | - | imenice | I07: Imenice a-sklonidbe u Vjd | 1 |
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
Sastaneš li se s Orfeom pozdravi mi ga i reci mu neka mi oprosti ako sam ga kada uvrijedio. Zbogom, mila Julija, zbogom svijete! Julija, na ovom svijetu bio sam ti drug, a na drugom bit ću ti tvoj vjerni zagovornik pred licem Svemogućega. Ljubljena Julijo, ostajem zauvijek tvoj vjerni, posve tebi, odani muž. Zbogom! Fran Frankopan. Bečko Novo Mjesto, 29. aprila 1671. P. S. Dođe li moj paž Bernardino k tebi molim te, draga Julija, da ga lijepo primiš meni za ljubav, jer mi je vjerno služio. Zbogom!"
Eugen Kumičić: Urota zrinsko-frankopanska
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
Iz gladi crne rodi se dijete... Kukavni svijete! Kukavni ljudi, glupi i jadni, što ne bjeste − gladni!!!
Janko Polić Kamov: Ištipana hartija
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
Nije se dalo preživjeti, nego kad je zanoćilo, izvukao se očajnik, taj isti Nikola Mrnjas na dvorište, došuljao se do te šljive, zapeo omču o prvu granu, popeo se na neko burence. Zadjenuo onda glavu u omču, i: zbogom svijete, vrag te blagoslovio! Burence se otkotrljalo, a Nikola se zanjihao na grani — — — Ali ne dade šljiva, dobro drvo! Već joj puče grana, ma da je zdrava i debela bila, i očajnik se svalio na zemlju, kao da je sa ljuljačke sletio.
Slavko Kolar: Ili jesmo — ili nismo
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
— Oh, svijete! kliknu Matesa Krtak, ugledavši rođeno selo, baci se kao deblo poleđice na tratinu i odapne dva puta ravno u nebo, točno sred sunca.
Ivan Goran Kovačić: Dani gnjeva
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
Sirota, sirota. I svi oni siromasi! Sve ih čeka ista sudbina. Mučiš se na toj zemljici, daješ joj sav život, pa i onda, kad si obnemogao i padaš mrtav, kamo ćeš opet drugamo, nego k svojoj zemljici... Oj tužni, tužni svijete, smilovao ti se Bog! Oj tužna jeseni, koja ne ćeš da odeš. Njive su mrke, ne vesele te. Nebo je sivo, žalosti te. Magle idu za tobom i pred tobom. Pritištu te k zemlji.
Sida Košutić: S naših njiva (plodovi zemlje). Roman iz seljačkoga života. Druga knjiga
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
— Si-i-nko! Si-inko! — obrati se k Ivanu. — Ne vjeruješ ti u Boga. Ali Bog će ti platiti, zašto ti ne vjeruješ. On će svojom rukom udariti — — pa makar se ti sakrio pod crnu zemljicu. Šta si učinio od te sirote? Jednu si poslao na groblje. Kamo ćeš sad s ovom siroticom? Oj, nesretno, nesretno dijete! Tužni, tužni svijete! Zašto čovjek živi, kad ništa lijepo ne doživi! Nekad si tukao mene, koja sam ti majka! Htio si ubiti Janka, koji ti je brat! Nije dugo tome, kako si srušio oca, pa ga davio. Dijete si odagnao od sebe, da se skiće po selu. Unesrećio si ovu siroticu, da joj se preokrenula pamet. Oj, Isuse, Isuse, zašto me držiš na svijetu, da moram sve to doživjeti!?
Sida Košutić: S naših knjiga. Bijele tišine. Treća knjiga
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
ta više čujemo, da je isti g. general Rukavina, pošto je slavni oktroirani ustav, kog su ministri za blagostanje naroda austrijskih najveću skrb noseći izraditi izvoljeli, — dobio, svetom Patrijarhu pisao, da će on po smislu tog ustava svu granicu pod svoju vlast uzeti, da ju u stari red uvede. ... da će on i Banat pod svoju vlast uzeti i njim vladati, a sveti patrijarh, da odbore i oblasti, koje je postavio, na novo smetne i da se više, — čuj svijete, poslušajte braćo! — u administraciju ne plete! (einmengen). Eto tako rade carski generali...
Vaso Bogdanov: Društvene i političke borbe u Hrvatskoj 1848/49.
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
Smo... smo... Jesam, da ti boga kroz tarabu. Smo! I jesam. I uzgrću se i uzgrću nas. I redaju se nad nama. Ostav!... Ostav!... kad naređujem.— Svijete, daj mi novu mjeru. Ha-ha-ha, naprstak, samo naprstak sreće... Naprstaku sreće, crno vince, krvi Isusova, ja tražim sklonište, srodnu dušu po mogućnosti — kakvi po mogućnosti — ja trebam žensku dušu, kutak gdje se srce bez bojazni može sito izjadati. A napolju je mrklina. Napolju je crno vince. Napolju je krv Isusova. Čuj me, krvi Isusova: ne obziri se na talase burnjaka, ne slušaj cviljenje gladne paščadi, ne prati odjek pjesme. Gledaj u mene. U moju mladost.— Uranjaj! Ne moraš ni ljubiti. Samo uroni.— Na posao! Na posao crno vince, krvi Isusova! Razumeš!...
Vojin Jelić: Anđeli lijepo pjevaju
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
Kroz vrata se izleže majka. Stade. Omjeri ga onako smlavljena s prebačenim motikama preko ramena. Kroz dječaka se protegne široki, nadsvođeni hodnik. Pun začetih glasova. Majčin pogled uzbiba neviđene, govorljive ruke i pjesma zabaulja: Zašto samo, jedina majko i drva i vode i neba, zašto sučelice ne pogledaš boga i dušu ne izvučeš iz oblaka steonih? Zašto ti, svijete, klatare ruke besposleno, zašto ne zakukaju
Jozo Laušić: Kostolomi
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
Ja znam da mnogo toga, što govorim, može ljudima samo koristiti, ali dokaži ti luđaku, da je lud! Već često sam mislio, da je najbolje ne govoriti nikome ništa i ići mirno svojim putem. Ali onda me opet pograbi ljubav za sve te ljude i ja kažem samome sebi: »Očenašek, možda bi i ti mogao barem pridonijeti tome, da ljudi ne srću tako ludo u svoju vlastitu propast, pa ćeš prije negoli zauvijek zaklopiš oči moći reći: Učinio sam, što mi je bilo moguće, a sad neka netko drugi nastavi moj posao. Laku noć, ludi svijete!« Da, to smirenje bih htio imati na smrtnoj postelji, a ne da mi lice nakon smrti bude nacereno kao da sam zagrizao limun. Pa ako ništa poslije mene ne bi ostalo, ostat će ovaj moj dnevnik, koji mislim marljivo pisati, pa iako sve što će tu unutra biti napisano, i neće biti za drugoga od važnosti, ali za mene je sve to važno, jer to je moj život u kojemu se ja borim i patim i gdje dobro znam, da mi ni vrag neće pomoći, a niti će me utješiti. Ovaj dnevnik neka bude moja utjeha. A sada da počnemo.
Vjekoslav Majer: Dnevnik očenašeka
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
– Eh, svijete, krivo li si podijeljen, nekome ljepota i pamet, nekome ni mrve soli u glavi – rekao je Ahmed.
Ivan Aralica: Psi u trgovištu
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
»Puno plesa, svijetla, glazbe, nekoliko akrobacija, puno patetike, smiješnog, tragičnog, po volji. Ovaj komad je čarobni spektakl, igra se brzo, bez forsiranja, poput sna« - poručio je Ghelderode redatelju svoje drame. Njegov »Kolumbo« prikaz je odsanjane stvarnosti jednog slavnog moreplovca, jednog sanjara kojeg je svijet prihvatio, pa odbacio, jednog utopiste koji je uspio odživjeti svoju utopiju, jednog avanturiste koji se pogubio na kopnu. »Odveć sam volio pustolovinu, da ne bih volio umrijeti. O stari svijete, laka koraka napuštam i tebe i tvoju oronulu kuglu, gdje je sve sivo, pogubno i izopačeno...«, reći će na kraju drame.
autor nepoznat: Vjesnik
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
U stranoj, tuđoj zemlji često sam se sjetio tvoje situacije (Oko bez uha!) i pomislio: Nezahvalni svijete, zar tako nagrađuješ sinove koji su ti dali sve svoje stvaralačke snage? Ali i ovu oluju, kao i tolike dosad, prebrodit će naš M. M.!
Dragutin Tadijanović: Sabrana pisma
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
Svijete, ti si ljubav i mladost.
Antun Gustav Matoš: Odabrane pripovijetke
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
Slobodu našu, svijete, štuj!
August Šenoa: Povjestice
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
ah moj griješe, ah zli svijete,
Ignjat Đurđević: Suze Marunkove
Dubleta: -e
Korpus: Riznica
nove svijete more plodi,
Ivan Gundulić: Osman