| Natuknica | Status natuknice | Vrsta riječi | Kategorija | Različitih dubletnih izraza |
|---|---|---|---|---|
| ljekar | - | imenice | I03: Imenice a-sklonidbe s prijeglasom u Ijd | 1 |
Dubleta: -om
Korpus: Starija vrela
Jedan zločest čizmar izgubivši sve svoje siromaštvo, usudi se vračem nazvati iliti likarom, pak u nepoznanu mistu, uzamši na sebe tuđe ime, poče otrovu prodavati pod likariju.
Matija Antun Relković: Esopus, 126
Dubleta: -om
Korpus: Starija vrela
Tri stvari gledaju na zlo: jedan podložnik kada ne dade svomu kralju ono što mu je dužan dati; bolesnik koji sakrije prid likarom svoju bolest, i jedan siroma koji ne odkrije svoje siromaštvo prijatelju svomu. M. A. Relković,
Matija Antun Relković: Nauk političan i moralski, 24
Dubleta: -om
Korpus: Starija vrela
Evo, Spasitelju moj, prostiram se prid tobom priklonitim srdcem kao sin prid milostivim otcem; primi me rasutnika i zagrli me pokornika očinskom milostju tvojom. Prostiram se prid tobom kao nemoćnik likarom; izliči nemoći i rane duše moje.
Antun Kanižlić: Primogući uzroci za ljubiti Gospodina Isukrsta, 80
Dubleta: -om
Korpus: Starija vrela
Zašto zoveš Isukrsta likarom našim?
Ivan Velikanović: Upućenja katoličanska, I-II, 208
Dubleta: -om
Korpus: Starija vrela
Car Petar primivši ove knjige od Polikale, učinio ga je odmah likarom od svoga dvora, a osobito od Katarine, svoje zaručnice, od koje ćemo malo posli govoriti.
Aleksandar Tomiković: Život Petra Velikoga, 243
Dubleta: -om
Korpus: Starija vrela
Šesto, bi od potribe da Isus uzajde na nebesa za pokazati da kraljevstvo njegovo ne bijaše od ovoga svita, i koji god ga uzhoće sliditi, da imadu ostaviti svit i koja god su zemaljska, jer govori s. Aug. da s Isukrstom nije uzašla ōlost, niti lakomost, niti bludnost, niti je koja druga zloća uzašla s likarom našim; i zato ako želimo za likarom uzajti, moramo s nas grihe i zloće smetniti. (1)
Bernardin Leaković: Nauk krstjanski, 77
Dubleta: -om
Korpus: Starija vrela
Šesto, bi od potribe da Isus uzajde na nebesa za pokazati da kraljevstvo njegovo ne bijaše od ovoga svita, i koji god ga uzhoće sliditi, da imadu ostaviti svit i koja god su zemaljska, jer govori s. Aug. da s Isukrstom nije uzašla ōlost, niti lakomost, niti bludnost, niti je koja druga zloća uzašla s likarom našim; i zato ako želimo za likarom uzajti, moramo s nas grihe i zloće smetniti. (2)
Bernardin Leaković: Nauk krstjanski, 77